Haktivizam ili Internet aktivizam sa razvojem Interneta postaje sve
prisutniji. Na to je posebno uticala pojava različitih haktivističkih grupa
koje su dokazale svoje sposobnosti da izazovu pometnju i da kroz to postanu
izuzetno poznate, posebno kada su povezane sa kampanjama koje privlače puno
pažnje. Sa jedne strane hakeri aktivisti zvuče prilično opasno, međutim sa
druge strane su možda pogrešno shvaćeni. Haktivizam nije uvijek ilegalan, ali
haktivisti mogu pokrenuti napade na državne organe, poslovne organizacije i
pojedince što je protivzakonito.
 |
| Hakeri: Haktivizam; Design by Saša Đurić |
Sam naziv je nastao kombinacijom riječi hakovanje i aktivizam,
definišući zloupotrebu tehnologije u socijalne ili političke svrhe. Ove grupe
motiviše borba za socijalnu pravdu, borba protiv korupcije ili zalaganje za
etičke ciljeve. Članovi ovih grupa su obično vrhunski poznavaoci informacionih
tehnologija i često koriste tehnike hakovanja za postizanje svojih ciljeva.
Međutim, ovaj termin se može koristiti i za osobe koji nemaju vrhunske tehničke
vještine, kao što su uzbunjivači (eng. whistleblower) ili anonimni
blogeri. Isto tako, posljedice djelovanja haktivista mogu biti različite. Neke
akcije mogu podrazumijevati promovisanje slobode govora na društvenim medijima,
a druge akcije mogu uključivati sajber napad koji će potpuno onesposobiti
čitavu organizaciju.
Haktivisti pokreću svoje akcije iz mnogo različitih razloga, a oni često
podrazumijevaju probleme vezane za ljudska prava, religiju, slobodu govora i
slobodu informacija. Mete su obično čitave organizacije ili pojedinci koji
predstavljaju vrijednosti ili viđenja stvari sa kojima se haktivisti ne slažu.
Haktivizam je odgovor na ponašanje koje haktivisti smatraju pogrešnim, od toga
da ukazuju na pogrešne izjave pojedinca, do ukazivanja na korupciju ili kršenje
ljudskih prava od strane pojedinaca, raznih organizacija ili države.
Haktivisti po prirodi imaju dobre namjere, ali su načini postizanja
cilja prilično problematični što je tačka neslaganja između javnosti i
haktivista, pa i među samim haktivistima. Anonimno blogovanje je veoma važan
oblik slobode govora, međutim objavljivanje povjerljivih podataka je
protivzakonito, iako ti podaci pokazuju protivzakonite aktivnosti drugih.
Takvim načinom djelovanja, haktivisti teže da pošalju upozorenje koje bi trebalo
spriječiti druge da rade pogrešne stvari. Sa druge strane kritičari haktivizma
često ističu da je haktivizam zasnovan na ilegalnim radnjama. Oni ukazuju na
problem što se mete napada često biraju i prije nego što se dokaže bilo kakvo
krivično djelo iste, a uz to napadi obično izazivaju značajnu finansijsku
štetu. Na kraju, paradoks je da se haktivisti bore za slobodu govora, a često
mete napada postaju oni koji govore nešto što se haktivistima ne sviđa.
Haktivisti ostvarivanje svojih ciljeva postižu na razne načine:
Anonimno blogovanje.
Haktivisti često žele da promjene mišljenje javnosti, a anonimno blogovanje im
omogućava da kažu šta misle i izbjegnu moguću odmazdu. Haktivisti koji se bave
hakovanjem, na anonimnim blogovima objašnjavaju svoje postupke, a koriste ih
osobe manje tehničke sposobnosti kao što su uzbunjivači i protivnici
represivnih režima gdje je ograničena sloboda govora.
Izmjena sadržaja na Internet stranicama (eng. website defacement). Haktivisti često izmjene sadržaj napadnute
Internet stranice kako bi dokazali svoju poentu. Ovaj postupak može onemogućiti
normalno funkcionisanje Internet stranice, a poruke koje haktivisti ostave na
njima mogu osramotiti vlasnika stranice. Ovo su prilično efikasni napadi, jer
obično budu zapaženi u medijima.
Preusmjeravanje Internet stranica (eng. website redirect). Haktivisti mogu izmijeniti adresu Internet
stranice koju korisnik posjećuje, tako da ga ona preusmjerava automatski na
drugu Internet stranicu koja podržava haktiviste i njihove ciljeve.
Objavljivanje informacija. Haktivisti u svojim redovima obično imaju odlične poznavaoce
informacionih tehnologija sa hakerskim vještinama koji često kradu informacije
sa uređaja pojedinca ili organizacije i javno ih objavljuju kako bi osramotili
metu napada.
Geo-bombardovanje (eng. Geo-bombing). Veoma važna tehnika koju koriste haktivisti kako bi privukli pažnju na
specifične lokacije. Koristeći aplikacije Google Maps i Google Earth haktivisti
objavljuju video materijale, koji u navedenim aplikacijama tačno pokazuju
lokaciju gdje su nastali.
 |
| Doxxing; Design by Saša Đurić |
Doxxing. Termin nastao od od engleskog „dropping docs“, odnosno ispuštanje
dokumenata, a predstavlja postupak otkrivanja nečijeg identiteta javno. Ovo je
veoma važan način borbe za haktiviste, jer tako oni otkrivaju javnosti osobe
koje bi drugačije ostale sakrivene u sjenci aktuelnih dešavanja.
Replikacija Internet stranice. (eng. website mirroring). Ovo podrazumijeva podizanje čitave Internet
stranice na Internetu kako bi bila dostupna na drugim adresama. Najčešće se
koristi za izbjegavanje ograničenja pristupa, posebno u zemljama represivnih
režima gdje se koristi jaka cenzura dostupnog sadržaja.
Napad uskraćivanjem resursa (eng. DDoS - Distributed Denial of
Service). Ova vrsta napada
podrazumijeva slanje velike količine saobraćaja sa velikog broja različitih
izvora kako bi mrežni servis ili Internet stranicu bili pretrpani zahtjevima.
Ta ogromna količina saobraćaja može potrošiti sav dostupan resurs za obradu
korisničkih zahtjeva i na taj način učiniti servis ili Internet stranicu
nedostupnim stvarnim korisnicima. Ova vrsta napada je popularna kod haktivista,
jer mogu lako da nanesu štetu nekoj velikoj organizaciji.
Članovi haktivističkog pokreta teže da ostanu anonimni, međutim kako je
sastavljen iz raznih grupa, neke grupe su postale poznate i usvojile akronime
kao svoj naziv. Neke od najpoznatijih haktivističkih grupa su:
Kult mrtve krave (eng. Cult of the Dead Cow). Ovoj haktivističkoj grupi se pripisuje
stvaranje pojma haktivizam. Ova grupa je osnovana 1984. godine sa fokusom
hakovanja u ime promocije ljudskih prava, slobode govora i informacija, sa
fokusom na Kinu. Grupa se kasnije podjelia na dvije: Ninja Strike Force
i Hacktivismo, koje su kasnije smatrane moralnim modelom haktivizma.
Anonymous. Danas kada se spomene haktivizam, ljudi obično
pomisle Anonymous. Ova haktivistička grupa je nastala na Internet forumu
4chan 2003. godine i od tada stalno puni medijske naslove. Njihov cilj
je transparentnost na Internetu, a da bi to postigli koriste veoma smjele vrste
haktivističkih napada. Sve napade izvode uspješno ne napuštajući računarske
stolice, osim Marša miliona maski (eng. Million Mask March), protesta
koji je održan 2013. godine i kada je bilo vidljivo fizičko prisustvo ove
grupe.
WikiLeaks.
Organizacija osnovana od strane Džulijana Asanža (engl. Julian Paul Assange),
vremenom je postala organizacija uzbunjivača. Kako engleski naziv organizacije govori, ovo organizacija se
primarno bavi objavljivanjem povjerljivih informacija i to objavljuje na
Internetu od 2006. godine.
LulzSec. Grupa
osnovana 2011. godine od strane bivših članova grupe Anonymous. Poznata
je po po tome što cilja mete visokog profila kao što su američki federalni biro
za istrage (FBI), američka centralna obavještajna agencija (CIA)
i multinacionalna kompanija Sony. Svojim akcijama teže da ukažu na lošu
sajber bezbjednost napadnutih sistema i lošu zaštitu privatnosti korisnika.
DkD[||. Ovo je francuski
haktivista koji je pretežno koristio napad izmjene sadržaja na Internet
stranicama (eng. website defacement). Bio je motivisan političkim
interesima i širio poruke protiv američke vojne politike. Najznačajniji događaj
je bio kada je izmijenio sadržaje na Internet stranicama američke mornarice
(eng. U.S. Navy). Jedno vrijeme je bio najtraženiji haktivista u
Francuskoj i pretpostavlja se da je u pitanju bio sedamnaestogodišnji tinejdžer
koji je uhapšen 2003. godine.
U nastavku nekoliko značajnijih slučajeva haktivizma:
Aron Švarc (eng. Aaron Hillel Swartz). Ovo je jedan od inspirativnih slučajeva
haktivizma, koji to i nije. Aron Švarc se možda jeste bavio haktivizom, ali je
on više bio preduzetnik, politički aktivista, programer i pisac. Njegov doprinos
je to što je 2008. godine pokrenuo Internet strnaicu Watchdog.net koja
prati političare i SecureDrop, besplatni softver koji koristi sigurne kanale
veze između novinara i uzbunjivača – danas ga koriste The Washington Post,
The New Yorkers, The Guardian i ProPublica. Njegovo veliko
vjerovanje u svima dostupan Internet bez ograničenja je negov najveći uspjeh i
prokletstvo. Prilikom pokušaja preuzimanja akademskih dokumenata sa JSTOR
digitalne biblioteke u MIT (eng. Massachusetts Institute of
Technology) mreži, on je uhapšen. Tokom veoma kontraverznog suđenja, on se
suočio sa 13 tačaka optužnice. U januaru 2013. godine izvršio je samoubistvo.
Uprkos njegovoj smrti, ostalo je njegovo nasljeđe, duh haktivističke zajednice
koji teži dostupnom, slobodnom i humanijem Internetu.
 |
Project Chanology / Anonymous vs. Scientology /
Los Angeles Image by Sean Bonner from Flickr
|
Napad na Sjentološku crkvu. Do 2008. godine niko nije čuo za grupu Anonymous, a onda je Sajentološka
crkva je pokušala da cenzuriše kontraverzni intervju sa Tomom Kruzom (eng. Tom
Cruise), najpoznatijim članom ove
crkve. Kao borci za slobodu govora, grupa
Anonymous je pokrenula masivne napade uskraćivanja resursa i
masovno slanje crnih faks dokumenata. Kako je čitava priča dobijala na
medijskoj pažnji, grupa je organizovala i proteste na ulicama širom svjeta – od
sjedišta crkve u gradu Klirvoter (eng. Clearwater) na Floridi do
Melburna u Australiji. Na protestima su pozivali vladu da ispita poreske
olakšice date Sjentološkoj crkvi, noseći sada već prepoznatljive maske Gaj
Foksa (eng. Guy Fawkes). Od tada je bilo još mnogo razotkrivanja unutar
Sajentološke crkve, a grupa Anonymous je postala poznata haktivistička
grupa sa prepoznatljivim maskama – njihovim
zaštitnim simbolom.
Operacije Mračni Internet (eng. Operation(s) Darknet). Grupa Anonymous je u oktobru 2011.
godine objavila 1.600 korisničkih imena korisnika Internet stranica sa dječijom
pornografijom i ugasila oko 40 Internet stranica koje djele fotografije
povezane sa dječijom pornografijom. Godinu dana kasnije, ponovo su pokrenuli
ovu operaciju i objavili su na Internetu forumu IP adrese osoba za koje
se sumnja da su pedofili. Najveća akcija je bila u februaru 2017. godine kada
je član ove grupe potpuno sam obrisao 20% Mračnog Interneta, od čega su
najmanje polovina bile stranice sa dječijom pornografijom. Haker je kasnije
objasnio, da je imao dobru ideju i iskoristio priliku kada je otkrio servere na
kojima se nalazi navedeni sadržaj.
Kosovski haktivizam.
Tokom devedesetih godina došlo je do mnogo fokusiranijih haktivističkih napada,
što se posebno vidjelo na primjeru kontraverznog sukoba na Kosovu. Dok je NATO
koalicija bila angažovana na razornim vazdušnim napadima u regionu, hakeri
širom planete su se organizovali i pokrenuli napade uskraćivanja resursa sa ciljem da oštete ili preuzmu Internet stranice i na taj način
poremete operacije vlada koje su učestvovale u NATO koaliciji. Američka
grupa Team Sploit je hakovala američku saveznu upravu za civilno
vazduhoplovstvo (eng. U.S. Federal Aviation Authority) ostavljajući na
njihovoj stranici poruku “Zaustavite rat” (eng. Stop the War); ruska
hakerska zajednica je hakovala Internet stranicu američke mornarice
(eng. U.S. Navy) ispisujući poruku “zaustavite terorističku agresiju
protiv Jugoslavije” (eng. stop terrorist aggression against Jugoslavia);
srpska grupa Crna ruka je izvela napade uskraćivanja resursa na NATO Internet stranice, a nakon
bombardovanja kineske ambasade u Beogradu, priključili su se i kineski hakeri.
Sve ove akcije su većinom bile protestne izjave, ali je u ovom slučaju stvoren
presedan za multinacionalnu haktivističku saradnju i razvoj haktivističke
zajednice u širim okvirima.
Blokiranje sistema Ešalon (eng. Jam Echelon Day). Za vrijeme Kosovskog konflikta, pokrenuta je
još jedna haktivistička akcija. Došlo je do pojave lančane elektronske pošte sa
porukom “BORITE SE ZA SLOBODU RAZMJENE INFORMACIJA!” (eng. STAND UP FOR THE
FREEDOM TO EXCHANGE INFORMATION!), danas dobro poznati moto u
haktivističkoj zajednici. Naime, haktivisti širom svijeta su sarađivali zajedno
da poremete rad Ešalon (eng. ECHELON) sistema nadzora, pod kontrolom
Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Kanade, Australije i Novog
Zelanda – grupe zemalja poznatih kao obavještajni savez Pet očiju (eng. Five
Eyes). Kako bi poremetili rad ovog sistema, haktivisti su dali instrukcije
svima da pošalju bar jednu “ključnu” riječ sa liste koju su obezbijedili, a
koja će aktivirati Ešalon sistem i na taj način ogromnim brojem zahtjeva
onemogućiti njegov rad. Iako je ovaj pokušaj
postigao ograničene rezultate, najvažnija stvar je to što je njegova
osnova dala uslov za populističku koncepciju da “svi imaju priliku, bez obzira
na tehnološku osposobljenost, da postanu haktivisti”.
Okupacija Vol strita.
Kada su u ljeto 2011. godine počeli potesti na Vol Stritu (eng. Wall Street),
glavni učesnici su bili članovi grupe Anonymous. Za haktivističku grupu
koja je često bila optužena da je neorganizovana, ovo je bila jedinstvena
prilika da pokažu da su u stanju da se ujedine i da od lokalnog protesta u
Njujorku (eng. New York), naprave državni, pa čak i međunarodni
događaj. Neki članovi grupe Anonymous su izvršili kontraverzni napad na
Internet stranicu Njujorške berze (eng. New York Stock Exchange), dok su
drugi bili na ulicama. Ovim su pokazali i tehnološku sposobnost da izvrše
napad, ali i tradicionalnu sposobnost da organizuju proteste na ulicama dajući
do znanja da ako bude potrebe mogu da budu i za laptopom i na ulici.
Fines Fišer (eng. Phineas Fisher). Kada je riječ politički orijentisanom
haktivistima, Fines Fišer je vjerovatno legenda. Poznat je po hakovanju
sindikat Katalonske policije i Turske vlade, a najpoznatiji je po hakovanju
britansko-njemačke kompanije Gamma International. Ova kompanija je dugo
vremena tvrdila da ne prodaje špijunski softver represivnim režimima, međutim
nakon hakovanja ovaj haktivista je objavio 40 GB podataka o aktivnostima ove
kompanije koja je poslije toga dospjela na udar veoma negativnog javnog
publiciteta. Zanimljivo je to što je svako objavljivanje podataka patilo i
tehničko uputstvo kako je to uradio. U januaru 2017. španske vlasti su objavile
navodno hapšenje ovog haktiviste, ali se ubrzo na platformi Twitter
pojavila objava u kojoj se kaže da je on/ona “živ i zdrav”.
Operacija Islamska država. Nakon napada na francuski satirični magazin Šarli ebdo (franc. Charlie
Hebdo) u Pariz 2015. godine dolazi do aktiviranja najmanje četiri grupe
unutar haktivističke grupe Anonymous: Binary Sec, VandaSec,
CtrlSec i GhostSec. Ovo predstavlja najveću i najizazovniju
akciju ove grupe, s obzirom da je direktor američke državne bezbjednosne
agencije (eng. NSA - National Security Agency) izjavio da ta agencija
gubi puno vremena na ljude koji ne mogu biti pronađeni. Međutim, uskoro nakon
napada u Parizu, ova haktivistička grupa je tvrdila da je ugasila 5.000 naloga
na platformi Twitter koji su pod kontrolom sljedbenika Islamske države.
Nakon toga oni su pokrenuli stotine napada uskraćivanja resursa i preuzeli mnoge korisničke naloge platformi Twitter. Zbog navedenih
akcija, britanski ministar bezbjednosti Džon Hejs (eng. Sir John Henry Hayes)
je javno pred britanskim političarima u parlamentu rekao da je “zahvalan svima
onima koji su uključeni u borbu protiv ove vrste zla.”
Rat u Iraku i Avganistanu. Haktivistička grupa koja radi na projektu Internet stranice WikiLeaks
je 2010. godine objavila oko 75.000 stranica o američkom ratu u Avganistanu pod
nazivom Avganistanski ratni dnevnik (eng. Afghan War Diary) koje su
sadržavale informacije o stradanju civila tokom bombardovanja. Kasnije su The
Guardian i The New York Times preuzeli informacije i medijski
skrenuli pažnju na čitavu priču. Nekoliko mjeseci nakon ove objave, objavljeno
je oko 400.000 terenskih izvještaja o ratu u Iraku, koji su pokazivali da je
broj ubijenih civila mnogo veći nego što je zvanično objavljeno. Ovo predstavlja najveće curenje povjerljivih
dokumenata u američkoj istoriji.
Korporacija Sony.
Kako bi pokazali loše sigurnosne prakse u multinacionalnoj korporaciji Sony,
haktivistička grupa LulzSec je hakovala ovu kompaniju 2011. godine. Na
taj način su došli do ličnih informacija od preko milion korisnika korporacije Sony.
Informacije su sadržavale: adresu elektronske pošte, lozinke, datume rođenja i
adrese stanovanja, a iste su objavljene na Internet stranici ove grupe. Kao
posljedicu ovoga, oko 100.000 korisnika je doživjelo zloupotrebu objavljenih
informacija, a Sony korporacija je potrošila najmanje 600.000 američkih dolara
na oporavak svojih sistema poslije napada.
Države i velike poslovne organizacije, kao i grupe i pojedinci koje rade
za njih mogu biti ranjivi na kada se nađu na meti haktivista, pa ih na taj
način oni onemogućavaju da zloupotrebe svoju moć. Te ranjivosti omogućavaju
rebalans moći kada dolazi do represije, ali ponekad mogu biti zloupotrebljene.
Na kraju sve se svodi na odgovornost i jednih i drugih.
<----- Hakeri: Djeca na skripti (Epizoda 8)
Hakeri: Kraj serije.
