Razbijanje Sajber Mitova #3/22

Razbijanje Sajber Mitova #3/22; Design by Saša Đurić

Ne možeš vjerovati svemu što pročitaš na Internetu: Tačno!

Interne je pun zavjera, glasina i nepotpunih informacija, to je nepobitna činjenica. Razlog se krije u tome što u prošlosti sigurnost i provjera nisu toliko praktikovali na Internetu, ali ovih dana to malo drugačije. Veliki giganti kao što su Google, Amazon, Meta, Twitter i ostali su shvatili važnost tačne informacije u svome poslovanju i prilično se dobro nose sa filtriranjem sadržaja na svojim platformama. Tako da danas, iako ima dosta lažnih vijesti, ipak na Internetu postoje stranice na društvenim mrežama, Internet stranice i korisnički nalozi na raznim mrežnim platformama koji su provjereni i koji objavljuju ili dijele pouzdane i tačne informacije.

 

Stalna sigurnosna testiranja sprečavaju sajber napade: Pogrešno!

Sigurnosna testiranja definitivno smanjuju nivo prijetnje i broj ranjivosti sistema organizacije koja se testira. Ipak, nema tog testiranja koje će otkriti svaku grešku ili ranjivost. Testiranje okruženja može naučiti bezbjednosni tim organizacije kako da reaguje u slučaju stvarnog napada, ali ne može zaustaviti stvarni napad. Stvar je u tome da jedna obična ranjivost koja je zanemarena zbog količine dobijenih podataka ili nedostataka iskustva u testiranju može imati domino efekat na čitav zaštitu organizacije.

 

Sajber bezbjednost se svodi na ublažavanje posljedica: Tačno!

Mnogi zamišljaju sajber bezbjednost kao čuvara obezbjeđenja na ulazu u objekat ili malu crnu kutijicu sa crvenom lampicom koja se upali kada dođe do incidenta. To se bazira na uslovu da sve stvari možemo označiti kao “dobre” i “loše”, što i jeste osnova svake strategije bezbjednosti, ali nije rješenje. Naravno da će se po pravilu poznati zlonamjerni softver blokirati prilikom pokušaja ulaska u branjeno okruženje ili da će se insistirati na dijeljenu podataka isključivo sigurnim kanalima komunikacije. Međutim, veliki broj sigurnosnih incidenata upravo potiče iz pouzdane komunikacije i normalnih obrazaca ponašanja, što zahtjeva fleksibilniji pristup od oslanjanja na poznata ponašanja ili digitalni otisak zlonamjernih aktera ili softvera. Stari pristup “dozvoli” ili “zabrani” ne funkcioniše više. Prevaziđen je naprednijim prijetnjama koje se uspješno sakrivaju u svakodnevnim odobrenim procesima, obrascima ponašanja i aplikacijama. To zahtjeva fleksibilnost bezbjednosnog tima, koji mora  biti u kompromisu između funkcionalnosti organizacije i zloupotrebe te funkcionalnosti. Bezbjednosni tim organizacije mora biti spreman da u momentu manifestacije zlonamjernog djelovanja odmah pristupi ublažavanju posljedica, jer je nemoguće da iste spriječi da se uopšte dogode bez ugrožavanja funkcionalnosti organizacije.

 

VPN nije proxy server: Tačno!

VPN (Virtual Private Network) i proxy server nude zaštitu privatnosti korisnika na Internetu, ali na različite načine. VPN je softversko rješenje u vidu virtualnog tunela koji obezbjeđuje šifriranu konekciju i štiti aktivnosti korisnika od drugih korisnika Interneta, a to se odnosi na sajber kriminalce, državno praćenje, prisluškivanje i druge aktivnosti. Ova tehnologija je tako dobro dizajnirana da je nemoguće, ili skoro nemoguće da korisnik bude praćen i nadgledan. Kada bi se VPN pokušao objasniti na jednostavan način, to bi se moglo objasniti na primjeru dva grada povezanih tunelom sa nadzornim kamerama kroz koji prolazi voz. Ako se koristi mrežna veza bez VPN tehnologije, to bi bilo kao da se putuje vozom na kojem je jasno istaknut natpis odakle voz polazi i gdje mu je odredište. Pored toga, voz ima prozore i osvijetljen je, pa se kroz njegove prozore može pogledati šta se u njemu nalazi. Međutim, ako  se koristi mrežna veza sa VPN tehnologijom, tada bi ovaj voz bio bez natpisa i prozora. Samo oni koji se nalaze u njemu bi znali odakle putuju i gdje putuju, bez mogućnosti da neko vidi ko su putnici i koliko ih ima u vozu. Proxy serveri funkcionalno izgledaju kao releji između odredišta koja se posjećuje i korisničkog uređaja. Sav saobraćaj ide preko posrednika, udaljene mašine (servera) koja sakriva korisnikovu IP adresu, tako da se na odredištu vidi samo IP adresa proxy servera. Važno je napomenuti da proxy serveri rade samo na nivou aplikacije, odnosno samo se preusmjerava saobraćaj aplikacije na kojoj je podešen proxy server. Pored toga ova tehnologija ne koristi enkripciju saobraća, što znači da je moguće pratiti korisnika. Glavna razlika i prednost VPN tehnologije u odnosu na proxy servere je funkcionisanje na nivou operativnog sistema uz upotrebu enkripcije. Na ovaj način sav saobraćaj sa uređaja ide preko udaljenog servera, sakrivajući korisnikovu IP adresu uz enkripciju koja onemogućava praćenje.

 

Veliki bezbjednosni tim je rješenje problema: Pogrešno!

Možda izgleda da veći broj ljudi u sajber bezbjednosnom timu rješenje za sve probleme, ali nije tako. Razumnije je izvršiti ulaganje u manji broj kvalifikovanog i sposobnog osoblja, nego u veliki tim. Sa pravim budžetom, pravim alatima i manjim timom usko specijalizovanih stručnjaka, umjesto većeg broja početnika bez stvarnog iskustva, organizacija ima veće šanse da se zaštiti od stalnih prijetnji. Uštede koje se ostvare kroz optimizaciju bezbjednosnog tima se mogu uložiti u dalje unapređenje zaštiti organizacije.

Hakeri: Crveni šeširi (Epizoda 6)

Crveni šeširi su agresivna grupa hakera. Oni svojim agresivnim postupcima teže da zaustave Crne šešire, stoga se smatraju osvetnicima na Internetu. Iako generalno nisu “zli”, oni će uraditi sve, apsolutno sve da zaustave loše momke na Internetu, pa makar to značilo uzimanje pravde u svoje ruke. To znači da se neće suzdržavati da pokrenu totalni napad na Crne šešire direktno ili na njihovu infrastrukturu svim mogućim dostupnim sredstvima.

 

Hakeri: Crveni šeširi; Design by Saša Đurić

Crvene šešire često smatraju nekom vrstom Robina Huda u virtualnog svijeta. Oni se ponašaju kao odmetnici, jer nemaju ništa protiv da prisvoje plijen koji su Crni šeširi ukrali od svojih žrtvi. Ali kao i Robin Hud, oni će ukradeni plijen vratiti pravim vlasnicima. Od svih vrsta hakera, Crveni šeširi su najsličniji Bijelim Šeširima, jer i jedni i drugi koriste svoje vještine da zaustave Crne šešire. Međutim, za razliku od Bijelih šešira, Crveni šeširi će ako je potrebno uprljati ruke i neće oklijevati da izvrše napad na Crne šešire.

 

Sa druge strane Crveni šeširi imaju dosta sličnosti sa Crnim šeširima. Obije grupe koriste zlonamjerni softver, DDoS i Botnet napade, iskorištavaju ranjivosti sistema i koriste daljinski pristup uređajima. Međutim, glavna razlika je to što Crveni šeširi to ne rade za ličnu korist. Oni koriste destruktivna sredstva u dobronamjerne svrhe, odnosno oni daju lošim momcima da okuse kako je to kad te neko napadne i uzme sve. A uzimajući u obzir alate, tehnike i taktike koje koriste, oni će učiniti sve da zaštite digitalni prostor od zlonamjernih napadača – pa ako je potrebno vatrom se boriti protiv vatre.

 

Kratko rečeno, Crveni šeširi su lovci na Internetu. Kada otkriju Crnog šešira ili grupu njih, oni ih neće prijaviti, već će ih sami srediti. Kako bi to uspješno radili oni ne poštuju društvena pravila i zakonske norme, jer ih sprečavaju da uhvate loše momke. Zbog toga oni stvaraju svoja pravila koja koriste u borbi sa Crnim šeširima i ona ih ne sputavaju da koriste ilegalne alate ili da krše etičke norme. Osim toga oni su najpametnije osobe u hakerskom prostoru, a dokaz tome je što mogu uspješno da napadaju druge hakere. Sa druge strane, ovakve osobe ne dopuštaju da se na prvi pogled primijeti da su najpametnije osobe u prostoriji. Potpuno su svjesni svoje sposobnosti i talenata, pa ne osjećaju potrebu da se pred nekim dokazuju.

 

Red Hat Hacker - Source: Wallpapercave; Edit by Sasa Djuric

Da bi neko bio Crveni šešir mora da ima vrhunsko znanje i mora da posjeduje različite setove vještina koje će znati odlično upotrebljavati:

 

ANONIMNOST. Ova vještina je veoma važna kada su u pitanju Crveni šeširi. Sakrivanje od agencija za sprovođenje zakona, a i od Crnih šešira koje napadaju je apsolutni prioritet.   Uprkos što pomažu zaustavljanjem Crnih šešira, kršenje zakona i etičkih normi uz korištenje ilegalnih alata svako su za razlog za hapšenje. Pored toga, kako bi se zaštitili od osvete Crnih šešira moraju dobro voditi računa o svojoj anonimnosti.

 

HARDVER. Svaki haker koji želi biti uspješan bi morao da zna kako hardver funkcioniše, a Crveni šešir zbog svog načina djelovanja mora biti vrhunski poznavalac. Odlično znanje o ponašanju hardvera dok izvršava programske komande, dovodi do spoznaje kako se programi smještaju u kompjuterskoj memoriji i kako stvarno rade. To zahtjeva i odlično poznavanje električne struje, integralnih kola, tranzistora, frekvencija, binarnog kretanja kroz procesorsku jedinicu (CPU) ili unutar tastature, miša, zvučnika ili mikrofona.

 

SOFTVER I PROGRAMIRANJE. Pored odličnog poznavanja hardvera potrebno je odlično znanje i o tome kako hardver i softver komuniciraju međusobno, pa je potrebno tačno znati sve o jezgru operativnih sistema (eng. kernel) i softveru ugrađenom u hardver (eng. firmware). To dalje zahtjeva odlično poznavanje binarnog kôda i asemblerskih jezika, kao i programskih jezika kao što su  Python, BASH, C++/C, Java, Perl... Tu se znanje o softveru ne završava. Potrebno je odlično poznavati baze podatka i razvojne platforme kao što su Android i iOS.

 

RAČUNARSKE MREŽE. Računarske mreže su jezgro komunikacije uređaja u sajber prostoru, bilo da se radi o lokalnim računarskim mrežama ili o Internetu. Stoga je odlično poznavanje kako uređaji međusobno komuniciraju, Crvenom šeširu omogućava spoznaju o tome kako se podaci kreću. On odlično mora poznavati TCP i IP protokol, bežične mreže, DNS i Firewall, rutere, svičeve, kao i OSI model komunikacije uređaja preko mreže.

 

Računarske mreže - Source: Wallpapercave

LINUX. Kao i svi ostali hakeri, Crveni šešir će koristiti Linux i njegove distribucije, jer je  Linux izuzetno bogat sa alatima otvorenog kôda koji se mogu iskoristiti za pokretanje napada na Crne šešire.

 

VIRTUELIZACIJA. Znanje o virtuelnim mašinama je veoma važno, zato što omogućava da se podizanjem nekoliko njih izvrši simulacija napada i testiranje zlonamjernog softvera prije stvarnog napada kako bi se utvrdilo da li će sve da funkcioniše kako treba.

 

ZLONAMJERNI SOFTVER. Kako bi mogao uspješno da hakuje druge hakere, Crveni šešir mora da odlično razumije pojam zlonamjernog softvera (eng. malware), a posebno bi trebalo da bude majstor u izradi zlonamjernog softver za lične potrebe.

 

KRIPTOGRAFIJA. Crvenom šeširu je potrebno odlično znanje u kriptografiji kako bi mogao da dešifruje različite šifrirane podatke. Pored toga, potrebno je obezbijediti da sva komunikacija bude šifrirana, kako bi izbjegao otkrivanje svog identiteta.

 

OBRNUTI INŽINJERING. Crveni šeširi obično nemaju puno vremena za pripremu, a iskorištavanje ranjivosti preko softvera zahtjeva mnogo vremena i kompleksno je. Zato će Crveni šešir koristi obrnuti inžinjering kako bi se bilo koji softver dekodirao i ponovo izradio. To znači da će uzeti nečiji softver, dekodirati, razumjeti kako radi i ponovo ga izgraditi po potrebi sa nekim svojim izmjenama.

 

MRAČNI INTERNET. Odlazak na Mračni Internet omogućava kontakte sa drugim hakerima i predstavlja otvoreno lovište za Crvene šešire koji će, krijući svoj identitet, tražiti svoju sljedeću metu. 

 

SPRETNOST U KORIŠTENJU ALATA ZA PENETRACIJU – Potrebno je odlično poznavanje alata i tehnika za penetraciju, ali i imati praktičnog iskustva u tome. Treba znati kako primijeniti alate za penetraciju kako bi se pronašla i iskoristila ranjivost, a da se ne napad ne otkrije prije vremena. Svaka greška može omogućiti da se Crni šeširi na vrijeme  zaštite od napada, pa čak i da isti uzvrate.

 

Red hoodie using computer - Source: Piqsels; Edit by Sasa Djuric

VJEŠTINE RJEŠAVANJA PROBLEMA – Najvažnija i najkompleksnija vještina podrazumijeva da Crveni šešir ima odlične analitički i kritičke vještine rezonovanja kako bi bio u mogućnosti da odgovori na sve izazove okruženje u kojem se nađe. Sa suprotne strane se obično nalaze veoma dobri hakeri, koji su mnogo oprezniji od sigurnosnih timova organizacija i mnogo bolje finansirani. Napad na tako kompleksno okruženje zahtjeva  dosta strpljenja i vjere u sebe, jer ako se problem ne riješi iz prvog pokušaja, tu je drugi, pa treći i tako dalje. Učenje iz svojih grešaka i primjene novih prilaza rješavanju problema je ono što omogućava Crvenim šeširima da napadaju druge hakere.

 

Vrhunsko poznavanje navedenih vještina omogućava Crvenim šeširima da se uspješno bore sa svojim neprijateljima izbjegavajući ako je potrebno snage zakona ili sigurnosne timove organizacija. Često svoje vještine koriste za stvaranje iluzije da kako bi napadnutom Crnom šeširu dali utisak da je veličina napada veća od stvarne veličine ili da napad izvršavaju agencije za sprovođenje zakona kako bi ga natjerali na brzu predaju. Ovo je veoma važno, jer digitalna aktivnost koju stvaraju Crveni i Crni šeširi u međusobnoj borbi može privući pažnju i tako mogu nastradati i jedni i drugi, jer agencije koje sprovode zakon neće praviti neku razliku između njih. Uprkos riziku koji je očigledan, kada Crveni šešir sredi Crnog šešira ili uništi njegovu infrastrukturu, to neće završiti u vijestima. On će samo u tišini nastaviti da lovi sljedećeg zlonamjernog aktera na Internetu.

  

<----- Hakeri: Plavi šeširi (Epizoda 5)

Hakeri: Zeleni šeširi (Epizoda 7) ----->