 |
| Internet aktivnosti; Source: Pixabay |
Istraživanje koje je izvršila Federalna trgovinska komisija (FTC) SAD-a pokazuje da pružaoci Internet usluga mnogo toga znaju o nama. Svima nam je poznato da nas pružaoci Internet usluga prate što im pomaže da poboljšaju svoje usluge, međutim njihovo nadgledanje izgleda ide i malo dalje od potrebnog. Primjera radi, velikani na ovom polju koriste prikupljene podatke o istoriji pretraživanja korisnika za distribuciju reklama. Oni pored toga mogu da odrede rasu, etničku pripadnost, ekonomski status, političko opredjeljenje, vjerska uvjerenja, pa čak i seksualnu orijentaciju.
Stoga bi trebalo imati na umu da pružaoci Internet usluga mogu da obrađuju korisničke podatke na način koji korisniku može naštetiti. Primjera radi, mogu prikupljati i kombinovati podatke kao što su:
- lokacija na kojoj se korisnik nalazi
- šta se gleda na televizoru
- sadržaj elektronske pošte
- istorija pretraživanja
- podaci sa ostalih povezanih uređaja na mreži
Cilj prikupljanja ovih informacija je dodatna zarada preprodajom informacija, a često nisu izbirljivi kada je u pitanju ko je kupac. Postoji osnovana sumnja da se ove informacije mogu koristiti za diskriminaciju korisnika. Primjera radi, kombinovanjem ovih podataka i istorije gledanja televizije, bilo bi moguće odrediti koji sadržaj korisnik gleda na televizoru u trenutku telefonskog poziva, u kojem mu se nudi taj isti proizvod koji upravo gleda na televizoru.
 |
| Digitalni otisak; Source: Piqsels |
Drugo, ako mislite da pružaoci Internet usluga prate samo šta pretražujete na pametnom telefonu ili laptopu, griješite. Sudeći po ovom izvještaju, postoje velike baze korisničkih podataka, koje se mogu kombinovati međusobno. Primjera radi, to su:
- elektronska pošta
- nosivi uređaji (satovi i ostali dodaci)
- povezani automobili
- reklamni sadržaj
- video striming
- kreirani sadržaj
- automatizacija
A pošto i ovo nije dovoljno, pružaoci Internet usluga sudeći po izvještaju kupuju podatke i od trećih lica kao što su informacijski posrednici. Ovakav detaljan uvid omogućava izvođenje određenih zaključaka ne sam o pretplatniku usluge, već i članovima njihove porodice i čitavim domaćinstvima. Velike kompanije bi trebalo da odgovorno upravljaju sa korisničkim podacima, ali one se često upuštaju i u političke igre što dodatno komplikuje situaciju.
 |
| Obrada podataka; Photo by Shopify Partners from Burst |
Kako bi pratili korisnike, pružaoci Internet usluga koriste javnu IP adresu korisnika da bi povezali korisničke Internet aktivnosti ili lokaciju sa određenim korisnikom. Ali nije moguće jednostavno prestati koristiti tehnologiju. Mnogi korisnici zavise od računara, telefona ili Internet veze kako bi obavili svoj dnevni posao i zaradili platu. Šta sad uraditi? Ako kao korisnik ne želite da omogućite drugima da prikupljaju podatke o vašim navikama i interesovanjima na Internetu i drugim servisima, postoji rješenje.
U ovom slučaju, korisniku može pomoći VPN tehnologija. Zašto VPN? Pa, primjetni rasta sajber kriminala, povećanje nadzora mrežnih komunikacija od strane državnih agencija i cenzura sadržaja, konstantno prikupljanje informacija od strane pružalaca Internet usluga i raznih Internet stranica je dovelo za povećanjem potrebe za sigurnošću i privatnošću. Sve ovo je dovelo do upotrebe VPN tehnologije kao dodatnog i korisnog sloja zaštite u digitalnom informacionom okruženju.
Tehnički rečeno, VPN je softversko rješenje u vidu virtualnog tunela koji obezbjeđuje šifriranu konekciju i štiti aktivnosti korisnika od drugih korisnika Interneta, a to se odnosi na sajber kriminalce, državno praćenje, prisluškivanje i druge aktivnosti. Ova tehnologija je tako dobro dizajnirana da je nemoguće, ili skoro nemoguće da korisnik bude praćen i nadgledan.
 | |
|
Kada bi se VPN pokušao objasniti na jednostavan način, to bi se moglo objasniti na primjeru dva grada povezanih tunelom sa nadzornim kamerama kroz koji prolazi voz. Ako se koristi mrežna veza bez VPN tehnologije, to bi bilo kao da se putuje vozom na kojem je jasno istaknut natpis odakle voz polazi i gdje mu je odredište. Pored toga, voz ima prozore i osvijetljen je, pa se kroz njegove prozore može pogledati šta se u njemu nalazi. Međutim, ako se koristi mrežna veza sa VPN tehnologijom, tada bi ovaj voz bio bez natpisa i prozora. Samo oni koji se nalaze u njemu bi znali odakle putuju i gdje putuju, bez mogućnosti da neko vidi ko su putnici i koliko ih ima u vozu.
